Duhovni pristup začeću, trudnoći i porodu
Dar života što ga je Bog Stvoritelj i Otac povjerio čovjeku, od njega zahtijeva da bude svjestan njegove neprocjenjive vrijednosti i da za isti preuzme odgovornost. To temeljno načelo mora se naći u samom središtu razmišljanja o ljudskom životu u nastanku, kao i o dostojanstvu rađanja.Poput tjelesne, emocionalne i mentalne, i duhovna priprava ima vrlo važnu ulogu, kako u procesu začeća, tako i u samoj trudnoći, porodu, i svemu ostalome što slijedi u životu djeteta.
Zbog toga, u svjetlu istine o daru ljudskog života i moralnim istinama koje iz nje slijede, svatko je pozvan djelovati u okviru vlastite odgovornosti, i poput dobrog Samarijanca prepoznati i u najmanjemu od svoje ljudske braće svog bližnjega.
Ključne riječi: duhovni pristup, začeće, trudnoća, porod.
Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku, sebi slična, povjerivši mu zadaću da sebi podloži zemlju ( Post 1,28 ), pa stoga, doista iz dobrote, da pokaže put života, daje ljudima svoje zapovjedi, kao i milost da ih se pridržavaju. Jednako tako, iz dobrote, da im pomogne ustrajati na tome putu, Bog uvijek i svima nudi svoje oproštenje jer ima suosjećanja za našu krhkost.
Ulazeći u područje stvaranja i donošenja na svijet novoga života, Crkva se nadahnjuje ljubavlju koju je dužna čovjeku kako bi mu pomogla da upozna i cijeni svoja prava i svoje dužnosti, te otkriva čovjeku njegovo dostojanstvo i poziva ga da u potpunosti otkrije istinu o sebi.
Stoga su temeljna načela vjerskog naučavanja, vjerujem, dobro poznata:
- poštivanje ljudskog bića od začeća do prirodne smrti
- ćudoredno poštivanje prirodnog začeća i rađanja
- poštivanje zametka i ploda
No, i temeljna znanstvena istraživanja, kao i ona primijenjena, možemo reći da se u nekim područjima pridržavaju gore navedenih načela vjerskog naučavanja. Naime, znanost i tehnika, ta dragocjena čovjekova pomagala kada su u njegovoj službi i kada promiču njegov cjeloviti razvoj i opću korist, sama po sebi ne mogu otkriti smisao postojanja i ljudskog napretka. Upravljene na čovjeka u kojemu imaju svoje ishodište i koji ih razvija, one iz njegove osobe i njegovih moralnih vrednota crpe naznake o svojoj svrsi i svijest o svojim granicama. Prema tome, znanost i tehnika po svome unutrašnjem smislu zahtijevaju bezuvjetno poštivanje temeljnih mjerila ćudoređa; a to znači da moraju biti u službi čovjeka, njegovih neotuđivih prava, njegovog pravog i cjelovitog dobra u skladu sa Božjim naumom i njegovom voljom. Brzi razvoj tehnoloških otkrića još više naglašava potrebu za uvažavanjem spomenutih kriterija: znanost bez savjesti može jedino dovesti do propasti čovjeka.
Zašto smo se dotakli znanosti i tehnike ?
Zahvaljujući napretku bioloških i medicinskih znanosti čovjeku su dostupna sve moćnija terapeutska pomagala, ali isto tako je sposoban steći nove moći s nepredvidivim posljedicama za ljudski život u samome njegovom početku. Raznim postupcima on danas može zahvaćati u procese rađanja, ne samo da bi pomogao, nego i da njima gospodari, a sve zbog toga što se ljudska osoba ne doživljava kao istodobno ujedinjena tjelesna i duhovna cjelina.Stoga, ni priprava za začeće nije sama po sebi jednostavna. Da bi se moglo začeti u radosti, potrebno je ostvariti određeni broj praktičnih uvjeta. Prava priprava mora uključivati tjelesnu, emocionalnu, mentalnu i duhovnu zrelost.Kada govorimo o pripravi na duhovnom planu naglašavamo važnost molitve u braku i obitelji koja mora biti redovita, ciljana i iskrena. Redovito prisustvovanje Bogoslužju i čitanje Biblije se također preporučuju.Priprava na duhovnom planu ne traži materijalna ulaganja, a donosi obilje blagoslova, dobrobit za pojedinca ( bračne drugove, dijete ), i dobit za obitelj, jer je život obitelji ispunjen mirom, ljubavlju i razumijevanjem.Pripravom na duhovnom planu postižemo: toleranciju, poštivanje, vjernost, spremnost za oprost i žrtvu, te se stvaraju čvrsti temelji braka, obitelji i društva.U slučaju trudnoće priprava se temelji na stavu da dijete primamo kao Božji dar i blagoslov, da dijete bude željeno i voljeno, da bude cijenjeno kao ljudsko biće i da bude rođeno u braku.Plod se mora braniti u njegovoj nepovredljivosti, što znači da trudnica mora živjeti za dijete, pravilno se hraniti, zaštititi sebe i plod od infekcije, redovito kontrolirati zdravlje ploda, ne izlagati se štetnim faktorima….
O opravdanosti korištenja medicinsko tehničkih zahvata u vrijeme začeća, trudnoće i poroda u dijagnostičke svrhe, možemo reći da su dozvoljeni ako poštuju, štite i liječe ljudski život. U terapijske svrhe dozvoljeni su svi terapijski postupci ako poštuju ljudski život i usmjereni su na njegov opstanak i zdravlje.
Kao i priprava za začeće, tako je i priprava za porod kompleksna i zahtijeva strategiju cjelovite priprave koje je važan dio C.A.L.M. strategija koja stavlja Krista u centar poroda kao onoga koji odnosi strahove.
Na kraju, možemo zaključiti da tehnologija koja ulazi u proces ljudskog rađanja izaziva teška moralna pitanja obzirom na poštivanje ljudskog bića od samoga začeća, dostojanstva ljudske osobe i njegove spolnosti, te na prenošenje života.Nespojivo je priznanje dostojanstva ljudske osobe i preziranja života i ljubavi, kao i vjera u Boga živoga i zahtjev kojim se želi samovoljno odlučivati o početku i sudbini bilo kojeg ljudskog bića.Potrebno je braniti čovjeka od pretjeranosti same njegove moći i tako osigurati čovječanstvu budućnost da i dalje živi u dostojanstvu i slobodi.
