ZDRAVLJE, BOLEST, TRPLJENJE U PORUKAMA BL. IVANA PAVLA II
- Details
- Category: Novosti
- Published on Sunday, 24 March 2013 14:25
- Hits: 2227
Katoličke medicinske sestre u Hrvatskoj udružile su se i 1994. godine i osnovale Hrvatsko katoličko društvo mrdicinskih sestara ,vjersku organizaciju u krilu katoličke crkve. Cilj Društva je u zdavstvu udružiti katoličke snage naše djelatnosti, prožeti ih zdravom naukom kršćanskih istina i načela, provoditi stručni i duhovni rast medicinskih sestara te skrbiti za život od začeća do prirodne smrti.
HKDMST je udružen na međunarodnoj razini u CICIAMS ( međunarodna organizacija katoličkih sestara).
Društvo u svom djelovanju prati smjernice koje nam upućuje bl. Ivan Pavao II te se rad temelji na poruci pape Ivana Pavla II. upućenoj za 12. svjetski Dan bolesnika: Poseban zadatak djelatnika na polju pastorala zdravlja jest senzibilizacija svih koji rade u tom osjetljivom sektoru, kako bi uvijek osjećali dužnost da se stave u službu života.
Bog, gospodar života, povjerio je ljudima uzvišenu zadaću da održavaju život i tu dužnost moraju vršiti na način dostojan čovjeka, je poslanje koje su prepoznale medicinske sestre, članice HKDMST, posebno zanimanju koje im je Gospodin dao i kao ženi, majci, roditeljici.
Društvo u svom radu slijedi poruke koje nam upućuje Sveti Otac stoga ćemo u ovom izlaganju izdvojiti poruke blaženog Ivana Pavla II usmjerene prema životu.
Bl. Ivan Pavo II osvrnuo se na prenatalna i post natalna skrb u Pismo koje je 18.3.1994. uputio
Populacijski fond UN, pred Međunarodnu konferenciju o stanovništvu i razvitku UN posebno je naglasio:
“ Potrebno je više uvažavati društvenu ulogu majke te treba podupirati programe koji za cilj imaju smanjenje smrtnosti majke, pružanje prenatalne i postnatalne skrbi, zadovoljavanje prehrambenih potreba trudnica i dojilja kako bi one svojoj djeci omogućile preventivnu zdravstvenu njegu. U tom smislu, treba obratiti pažnju na pozitivne učinke dojenja za prehranu i prevenciju bolesti kod dojenčadi, a jednako tako za povezanost majke i djeteta te razmicanje rađanja.”
U poruci koju je Ivan Pavao II uputio Znanstvenom susretu “Dojenje: znanost i društvo”pod pokroviteljstvom Papinske akademije znanosti i Kraljevskog društva Velike Britanije 12.5.1995. posebno je istakao brigu za majčinstvo: “Društvena je zabluda kako je za majku savršeno prihvatljivo da zbog karijere ostavi svoje dijete. Potrebno je zalagati se za uspostavu politike majkama koje ostaju skrbiti o svojoj djeci naglašavjući da je potrebu preispitivanja društveno ekonomaskih postavki koje dovode do negativnih ljudskih i moralnih posljedica.” Papa je zatim nastavio govoriti o prednostima dojenja, shvaća ozbiljnost problema upoznat je s trenutnom situacijom te naglašava važnost prakticiranja dojenja. Poznata mu je dobrobit dojenja za majku i dijete, naglašava važnost kako za siromašne tako i bogate. Govori o prosvjetljenju javne svijesti o tome koliko ova prirodna aktivnost znači za djete i koliko pomaže stvaranju bliskosti između djeteta i majke koja je toliko potrebna za zdrav razvoj djeteta.
Papinsko vječe za pastoral zdravstva utemeljeno je prije 26. godina. Ivan Pavao II uputio je Papinskom vječu Pismo 13. svibnja1992. u kojem ukazuje na potrebu senzibiliziranja Božjeg naroda i građanskog društva za svijet patnje, te samim bolesnicima pomoći vrjednovati svoje trpljenje.
Dana bolesnika se obilježava od 1993. Svake godine Sveti Otac upućuje poruke bolesnicima, bl. Ivana Pavao II uputio 13 poruka.
U enciklici “DONUM VITAE” Ivan Pavao II govori o Daru života : „Dar života što ga je Bog Stvoritelj i Otac povjerio čovjeku, od njega zahtijeva da bude svjestan njegove neprocjenjive vrijednosti i da za nj preuzme odgovornost. To temeljno načelo mora se naći u samom središtu razmišljanja da bi se razbistrila i razriješila pitanja koja nastaju zbog umjetnih zahvata u početke života i u procese rađanja“.
O svetosti i nepovredivost života Ivan Pavao II poručuje u enciklici “Evangelium vitae”: „Precizna i čvrsta potvrda vrijednosti ljudskog života i njegove nepovredivosti, i ujedno snažan apel upućen svima i svakome, u ime Boga: poštuj, brani, ljubi i služi životu, svakom ljudskom životu!" te dodaje
“Ne možemo u kulturi smrti voljeti život ako ne poštujemo sve one druge zapovijedi, tj. okolnosti koje promiču sam život”. U istoj enciklici govori o pobačaju “izravan pobačaj, tj. hotimični kao cilj i kao sredstvo, sačinjava uvijek teški moralni nered, jer sadrži namjerno ubojstvo nedužnog ljudskog bića” te se jasno izražava o eutanaziji. Jasno se izražava o uzrocima eutanazije koja uznemirava kršćansku savjest:
- težnja da se ostvareni život smatra onaj u kojemu ima primat blagostanje i život bez boli
- uvjerenju da može potpuno dominirati prirodom, da smije manipulirati početkom i krajem svoga života preko modernih znanosti
- ekonomičnost modernog mentaliteta
Enciklika “Salvifici doloris”- Ivan Pavao II naglašava trpljenje. Ukazuje da Sveto pismo posebno Stari zavjet velika knjiga o trpljenju: smrtonosna opasnost, smrt vlastite djece, izostanak potomstva, čežnja za domovinom, progonstvo i neprijateljstvo okoline, prezir i ismijavanje patnika, osamljenost i odbačenost, grižnja savjesti, poteškoća da se shvati zašto zli napreduju, a pravednici trpe, nevjernost i nezahvalnost prijatelja i bližnjih, nesretna kob vlastitog naroda. Stari zavjet povezuje “moralne” patnje s bolovima određenih dijelova tijela. Čovijek trpi na različite načine koje medicina često ne dohvaća ni u najrazvijenijim specijalizacijama.
Naglašava da je Krist čovjeka istodobno naučio činiti dobro trpljenjem i činiti dobro onome koji trpi, što je posvjedočio vlastitim životom "Ljudsko trpljenje dostiglo je svoj vrhunac u Kristovoj muci. Trpljenje ulazi u novu dimenziju vezanu uz ljubav…, to je ljubav koja stvara dobro, koja izvlači dobro iz zla preko trpljenja. Najviše dobro otkupljenja svijeta poteklo od Kristova križa i neprestano iz njega izvire. "
Ivan Pavao II spominje trpljenje i pomoć u poglavlju Milosrdni Samarijanac te nam se obraća, svakom čovjeku koji se zaustavlja kraj patnje drugog čovjeka, svima koji su osjetljivi na tuđe trpljenje, svima koji u sebi gaje suosjećajnost prema patniku. Milosrdan Samarijanac je onaj tko u trpljenju donosi pomoć, kakva god bila, koliko je god moguće djelotvorna. U nju unosi svoje srce, ali ne štedi ni materijalna dobra, dariva samog sebe. to je čovjek sposoban za sebedarje, te se tako u njegovom srcu razvija nesebična ljubav. Zbog toga ta prispodoba izriče istinu koja je u sebi duboko kršćanska, ali nadasve opće ljudska.
Prepoznajući poruku koja se temelji na Milosrdnom Samarijancu, HKDMST izdaje galasilo Samarijanac.
Možemo zaključiti da je blaženi Ivan Pavao II kroz svoje poruke usmjeravao djelovanje katoličkih zdravstvenih radnika. Polazeći od tih usmjerenja posebno po pitanjima zdravlja, bolesti i trpljenja katoličke medicinske sestare svoju samarijansku službu doživljavaju kao zvanje, a ne zanimanje. Dobrovoljno darujući vrijeme i snagu koja im preostaje izvan radnog vremena nesebićno služe bližnjemu. Prepoznavajući prikladne postupke pokušavaju građane učiti kako se odgovorno odnositi prema zdravlju i životu svjedočeći Božju (prirodnu) zakonitost posebno im pomoći da se izbjegne ili umanji trpljenje.
________________________________________________________________________________
Izlaganje na Kongresu Međunarodne udruge katolika esperantista 17. - 21. srpnja 2011. u Zagrebu.
